Zapadna filozofija, točnije, tzv. “kontinentalna filozofija”, dala je svijetu novu perspektivu tumačenja ljudi i društva. Ovdje često spominjem filozofiju fenomenologije, egzistencijalizma, etike i hermeneutike, kao i njihove osnivače, Husserla, Heideggera, Levinasa i Gadamera. Sve ih povezuje spoznaja – “bivanja u svijetu” i – “bivanja s drugima”.
Međutim, i prije kontinentalne filozofije dvadesetog stoljeća, svijet je posjedovao filozofiju koja u prvi plan stavlja iskustvo povezanosti i zajedništva. Danas govorim o drevnoj afričkoj filozofiji, o svjetonazoru afričkog kontinenta, a to je – ubuntu filozofija.
Evo što o tome kaže bivši američki predsjednik Barack Obama – “Južna Afrika darovala je svijetu najveće blago,. To je – ubuntu filozofija. Ubuntu je spoznaja kako smo svi povezani putevima nevidljivim ljudskom oku, kako postoji zajedništvo ljudskog roda, kako ostvarujemo sebe i druge, kroz našu brigu prema drugima!”
Ta ideja osobnog ostvarenja kroz brigu prema drugome, u zapadnom je društvu stara tek stotinjak godina. Načela empatije i brige, na zapadu se temelje na idejama filozofa Edmunda Husserla, Martina Heideggera, Emmanuela Levinasa, Martina Bubera i drugih. No stanovnici afričkog kontinenta tu su mudrost otkrili već prije više od tisuću godina.
Kontinentalna i analitička filozofija
Zapadna filozofija empatije, tzv. kontinentalna filozofija, nije osobito popularna, trenutno je u drugom je planu. Na vrhuncu je tzv. “analitička filozofija”, odnosno, tzv. “neuroznanost”, istraživanje mozga, i sve drugo što se bavi analizom, mjerenjem, “seciranjem”. Iskustvo “bivanja u svijetu”, doživljaj “bivanja s drugima”, u drugom je planu.
Odgovor na vječno pitanje egzistencijalizma – “Tko sam ja, gdje se mogu naći?”, nije isti za analitičku i kontinentalnu filozofiju. Analitički filozof i neuroznanstvenik vjeruju da je odgovor skriven “negdje u mozgu” i da se boljom analizom može otkriti u kojem se to kutu mozga krije “ljudska duša”. Slično tome, i klasična psihoanaliza vjeruje kako je osobnost skrivena negdje u nesvjesnom, i kako će boljom analizom i osvještavanjem nesvjesnog osobnost izroniti na svjetlo dana.
Suprotno tome, kontinentalna filozofija ne vjeruje kako je osobnost zadana sama po sebi i kako postoji odvojena od svijeta. Zato je smisao kontinentalne filozofije ostvariti odnos sa svijetom, točnije, autentični odnos sa svijetom, u kojem će sve moje misli i osjećaji biti prepoznati i prihvaćeni. Po tome, vitalnost i sreća nisu u otkrivanju i bavljenju sobom. Baš suprotno – sreća je u bliskosti s drugim
Dualizam
Vjerujem kako možemo reći da drevna afrička filozofija ubuntu u svemu odgovara kontinentalnoj filozofiji. Tako pobornik ubuntu filozofije, stanovnik Afričkog kontinenta, ne vjeruje kako je istina skrivena “negdje unutra”. Individualnost i sebičnost zapadnog čovjeka jako ga čude. On ne vjeruje kako se sreća postiže odvajanjem, izolacijom od drugog. On ne vjeruje kako je odvojenost uopće i moguća.
Na vječno pitanje – “Zašto je moja osobnost tako slaba, tako krhka, uvijek na pragu sloma?”, zapadni analitičar odgovara – “Jer se nisam dovoljno analizirao, nisam dovoljno spoznao sebe. Moram se više baviti sobom!”.
Afrikanac bi rekao – “Jer sam usamljen! Moram naći druge, i svoje osjećaje i misli dijeliti s njima!”.
Teško je reći tko je od njih dvojice u pravu, ali znamo kako nam zapadna filozofija dualizma po kojoj svi živimo za sebe, odvojeni jedni od drugih, nije pomogla. Upravo suprotno, dovela nas je na rub katastrofe, one ekološke, kao i one psihološke. Epidemija depresije, socijalne fobije, svih oblika ovisnosti svakodnevno je u porastu. Zato vjerujem kako nam svaka filozofija koja u prvi plan stavlja zajedništvo i bliskost, a ne dualizam i izolaciju, može pomoći. Može li drevna afrička filozofija Ubuntu biti lijek za naše probleme?
Ubuntu
Ubuntu na rječniku plemena Zulu znači – “Postajem osobom kroz druge ljude!”.
Neki kažu da ubuntu znači i – “Ja otkrivam sebe kroz tebe!”.
U zapadnom svijetu na sličnu je ideju, početkom dvadesetog stoljeća, došao njemački filozof Edmund Husserl svojom filozofijom – fenomenologije. U središtu fenomenologije otkrivamo tzv. “filozofiju intersubjektivnosti”, spoznaju kako je upravo “odnos sa drugim” jezgra osobnosti.
Proučavanjem ubuntu filozofije bavi se tzv. “etnofilozofija”. Etnofilozofiju možemo odrediti kao zbirku mudrosti, mitova, izreka, ideja koje prevladavaju određenim područjem. Začetke Ubuntu filozofije nalazimo u plemenima južne Sahare, koja govore bantu jezikom. Riječi bantu i ubuntu imaju zajednički korijen, a to je riječ – “ntu”, što znači – čovjek. Drugi je naziv za ubuntu i – “hunhu” što označava – ljudsku egzistenciju.
Povezanost
Na području Ruande i Burundija pojam ubuntu istovremeno označava dvije stvari. Označava ljudskost, ali i ljudsku darežljivost i uviđavnost. Po tome se fenomeni uviđavnosti, darežljivosti i empatije ne mogu odvojiti od ljudskosti. Ono što čovjeku daje njegovu ljudskost njegova je usklađenost s drugim ljudima. Koliko doživljavam i brinem za druge, toliko me ima. A njihova reakcija na moju pažnju ono je što me čini cjelovitim. To temeljno “zrcaljenje” moje osobnosti u svijetu, i svijeta u meni, jest ubuntu.
Ubuntu je više od filozofije, to je način života. Možemo reći i kako je Ubuntu praktična filozofija u kojoj se “duhovni razvoj” ili “rad na sebi” temelji na svijesti o potrebama drugoga. Možemo sažeti duh Ubuntua u nekoliko riječi – “Svi smo povezani i ne možemo pronaći sreću dok svi nisu sretni!”.
U tome je Ubuntu sličan filozofiji budizma čiji sljedbenici odustaju od vlastitog prosvjetljenja, sve dok svako biće u svemiru nije slobodno. Takvu radikalna sućut ili radikalnu empatiju, u budizmu zovu – karuna.
Sličnosti
Riječ ubuntu u svemu odgovara pojmu kojeg koristi filozof Martin Heidegger kako bi opisao fenomen zajedništva, a to je riječ – “mitsein” ili “bivanje s drugima”. Drugi pojam kojeg Heidegger često rabi jest i njemačka riječ – “sorge”. Na našem jeziku to je – briga.
Slična je afričkoj filozofiji ubuntu i ona francuskog filozofa Maurice Merleau-Pontya. On kaže – “Ja živim u izrazu lica drugih ljudi, baš kao što oni žive u mojem!”.
Takvo određenje autentične osobnosti otkrivam i kod američkog psihoanalitičara Heinza Kohuta. Kao što već znamo, to je njegov pojam – “objekt sebstva”, ili “selfobjekt”. U slobodnom prijevodu, “selfobjekt” je onaj objekt ili ona osoba koja dijelove moje osobnosti, moje misli i osjećaje, drži na okupu.
Još jedno određenje filozofije ubuntu, otkrivam i u suvremenoj psihoanalizi Roberta Stolorowa i Georga Atwooda, Kohutovih učenika. To je pojam – “intersubjektivno polje”. Intersubjektivno polje je prostor razmjene misli i osjećaja između dvije osobe. To je prostor zajedništva.
Zanimljivo je primijetiti kako riječ “ubuntu” poznaje svako afričko dijete, dok je ideja zajedništva Heideggera i Kohuta uglavnom svima nepoznata.
Kolonizacija
“Totalizacija” i “kolonizacija” pojmovi su kojima filozof Emmanuel Levinas tumači ljudsku potrebu da se proširimo na ostatak svijeta. Ja vjerujem kako je potreba da se na svijet proširimo temeljna potreba ljudskog bića. Njeno potiskivanje stvara teške psihološke probleme. No potreba za širenjem, točnije, ambicija, korisna je tek kada se temelji na simetriji i uzajamnosti. Nije dovoljno širiti svoje ideje i svjetonazor, potrebno je istovremeno prepoznati i prihvatiti tuđe ideje. Nije dovoljno tjerati drugu osobu da bude “kao mi”, potrebno je istovremeno i “biti drugom osobom”. Tek tada počinje dijalog.
Hijerarhija, odnosno prevlast jedne “istine”, osobe ili ideje, uvijek znači kolonijalizam. Afrička kultura nikada se neće u cijelosti oporaviti od zapadnog kolonijalizma. Afriku je gotovo uništila potreba zapadnog čovjeka da se širi na svijet kako bi ga – preuzeo.
Svejedno, možemo reći kako je afrički ubuntu svjetonazor, ipak preživio zapadne kolonijaliste koji su nametali svoje ideje, filozofiju i religiju. Što nije bilo lako. U susretu s takvom količinom nerazumijevanja i bešćutnosti afrički čovjek nije mogao učiniti ništa. Osim Afričkog kontinenta, zapadno je društvo pokorilo i koloniziralo čitav svijet. Uskoro će kolonizirati i cijeli svemir. Ipak, time nije postalo nimalo mudrije ni sretnije. Baš zato što je u svijetu iskorijenio svaku “drugost” i različitost, zapadni čovjek nikada nije bio toliko usamljen.
Pitam se – “Nije li Ubuntu samo za Afrikance?”
Ne, ubuntu uključuje cijelo čovječanstvo, on ruši nacionalne i rasne granice. On nadilazi zemljopisne, političke, religiozne i rodne barijere, on uključuje sav ljudski rod.
Dekolonizacija
Dugo se vremena Afrika odricala svoje filozofije, nastojeći preuzeti onu zapadnu, temeljenu na dualizmu, na odvojenosti od svijeta i na kontroli svijeta. Međutim, to je prošlost, nova se Afrika vraća svojoj izvornoj filozofiji, filozofiji zajedništva. Dekolonizacija afričkog kontinenta temelji se upravo na filozofiji zajedništva. Tako Uganda, Tanzania i Zimbabwe svoje mlade države grade po načelima Ubuntu filozofije.
Koja su to temeljna načela Ubuntu filozofije?
- Ljudskost
- Uviđavnost
- Gostoljubivost
- Empatija
- Prijateljstvo
- Darežljivost
- Ranjivost
- Pažnja
- Sućut
Na prvom je mjestu ljudskost, a ne humanizam jer ubuntu filozofija naglašava razliku između ljudskosti i humanizma. Ono prvo je doživljaj bivanja čovjekom, dok je ovo drugo ideologija koja u prvi plan stavlja čovjeka i njegove potrebe, dok su pri tome druga živa bića i njihove potrebe zapostavljene.
Duh ubuntu filozofije
Povjesničar iz Zimbabwea, Stanlake Samkange, ovako tumači duh Ubuntu filozofije:
- Biti čovjek znači potvrditi i prepoznati ljudskost druge osobe, i na tim temeljima graditi humani odnos.
- U prilici koja od nas traži odluku – hoćemo li izabrati vlastito bogatstvo ili ćemo sačuvati život druge osobe, trebamo staviti život na prvo mjesto.
- Kralj svoj status, i svu moć koju taj status uključuje, duguje volji ljudi kojima služi.
Kako kaže Samkange, jedna od najvećih vrlina koju ubuntu sadrži jest – dijeljenje. U duhu je ubuntu filozofije da gost mora biti siguran u kući svog domaćina, gdje se za njega brine i pazi, uvijek besplatno. Putnik koji zastane na svom putu ne treba tražiti hrane i vode. Mještani mu nude hranu i vodu, nastoje ga zabaviti i opustiti.
Ubuntu posebno brine o napuštenoj djeci i siročadi. Svaka žena ili muškarac koji posjeduju duh ubuntua ne mogu dozvoliti da dijete bude samo. Tada oni postaju njegovim majkom ili ocem.
Odgovornost
Posebno je zanimljiv postupak zajednice kod problema zločina ili drugog neetičkog djela. Ubuntu filozofija kaže kako zločin nije nešto što se dogodilo između žrtve i zlostavljača, već nešto mnogo više. Vjeruje se kako su za zločin odgovorni svi. Zato društvo nastoji pomiriti ne samo žrtvu i nasilnika, već nastoji pomiriti i njihove obitelji, čak i cijelo selo. Kazna za nasilnika je nekoliko godina intenzivnog života u duhu ubuntu, kako bi pokazao da je opet stekao društvenu svijest i odgovornost za druge.
Vođa plemena ili kralj, svojim djelima živi ubuntu, što znači da se njegov život ne razlikuje od drugih. On tako ne vodi i ne naređuje drugima, već slijedi druge. Naređivati drugima što da rade, bilo bi suprotno ubuntu svjetonazoru.https://psihologija.eu/zen-budizam-i-psihoanaliza/
Jezgra ljudskosti
Dobar je primjer ubuntu duha običaj da se starije ljude ne zove njihovim imenom već nadimkom. Njihovo je ime nešto što su bili prije života u zajednici. No njihov je nadimak posljedica njihovog bivanja u zajednici.
Ako je ime njihovo “individualno biće”, tada je nadimak njihovo “društveno biće”. Staviti zajednicu na prvo mjesto duh je ubuntua. Slično tome, na pitanje – “Kada počinje ljudski život?”, ubuntu odgovara kako ljudski život ne počinje začećem, čak ne počinje ni rođenjem, već počinje bivanjem u zajednici. Tek kada ljudsko biće ostavi traga u zajednici, i obratno, kada zajednica obilježi čovjeka, kažemo da je život zaista počeo.
Na kraju, prisjetimo se što kaže afrički teolog Desmond Tutu:
“Ubuntu govori o samoj jezgri ljudskosti. Nastoji upozoriti kako nije moguće biti ljudskim bićem u izolaciji. On govori o povezanosti i intersubjektivnosti. Zašto vjerujemo u individualnost kada znamo kako smo svi povezani i sve što radimo utječe na čitav svijet? “
